Stojeći na novoj istorijskoj početnoj tački i suočavajući se s tekućim promjenama u svijetu, odnosi Kine i Rusije zvuče nova snažna nota The Timesa s novim stavom.U 2019. Kina i Rusija nastavile su blisko sarađivati na glavnim međunarodnim pitanjima kao što su korejsko nuklearno pitanje, iransko nuklearno pitanje i sirijsko pitanje.Podržavajući pravičnost i pravdu, Kina i Rusija čvrsto podržavaju međunarodni sistem sa Ujedinjenim nacijama u njegovoj srži i međunarodnim pravom kao njegovom osnovom, te promoviraju proces svjetske multipolarnosti i demokratije u međunarodnim odnosima.
On pokazuje visok nivo bilateralnih odnosa i posebnu, stratešku i globalnu prirodu bilateralne saradnje.Jačanje solidarnosti i koordinacije između Kine i Rusije je strateški izbor napravljen u cilju dugoročnog mira, razvoja i podmlađivanja dviju strana.Neophodno je održati globalnu stratešku stabilnost i ravnotežu međunarodnih snaga, a služi temeljnim interesima dvije zemlje i međunarodne zajednice.
Kako su rekli kineski državni savjetnik i ministar vanjskih poslova Wang Yi i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, saradnja Kine i Rusije niti je usmjerena na bilo koju treću stranu niti će je izazivati ili ometati bilo koja treća strana.Njegov zamah je nezaustavljiv, njegova uloga nezamjenjiva, a izgledi neograničeni.Gledajući unaprijed, dva predsjednika su se složila da od 2020. do 2021. održe Godinu inovacija u nauci i tehnologiji Kine i Rusije kako bi zajednički unaprijedili nezavisna istraživanja i razvojne sposobnosti.
U duhu pionirske inovacije, obostrane koristi i saradnje na koju svi dobijaju, dvije zemlje će dalje sinergirati svoje razvojne strategije, duboko integrirati svoje razvojne interese i okupiti svoje ljude.
Četvrto, antiglobalizam i izolacionizam su u porastu
U 21. veku, sa usponom Kine i drugih zemalja u razvoju, dominacija zapadnih zemalja počela je da se ljulja.Prema Konferenciji Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju (UNCTAD), od 1990. do 2015. godine, udio razvijenih zemalja u globalnom BDP-u pao je sa 78,7 posto na 56,8 posto, dok je udio tržišta u razvoju porastao sa 19,0 posto na 39,2 posto.
U isto vrijeme, neoliberalna ideologija koja je naglašavala malu vladu, civilno društvo i slobodnu konkurenciju počela je da opada od kasnih 1990-ih, a Washingtonski konsenzus, koji je bio zasnovan na njoj, bankrotirao je pod utjecajem globalne finansijske krize.Ova ogromna promjena dovela je do toga da SAD i neke druge zapadne zemlje čak okrenu točak istorije i usvoje antiglobalizacijske politike kako bi zaštitile svoje interese.
Vrijeme objave: 28.11.2022